23 nov 2003

Ivance
za misterioznog ciciciciii-ja"

poštovani g. cicicicic ciju-ciju!
smešno mi je da čitam kako se ozbiljne osobe prepucavaju kao deca oko zbilja ozbiljnih tema, kao npr. strah u plaškom i ostalim delovima u hrvatskoj.
prvo, pozdravljam tvoju ideju da napraviš sajt koji će se baviti tom "ozbiljnom" problematikom. bilo bi imbecilno očekivati da sajt ovog tipa (veseli, neformalan) služi [irenju međunacionalne mržnje koje ionako ima previše; a da to nije namera onih koji te teme postavljaju na forum.
dakle, just do it - make a new web site!
bilo bi lepo i kada bi npr. gradonačelnica plaškog ili neko u izvrsnom odboru općine plaški napravio oficijelni sajt, koji bi davao sve značajne info o kraju.
anyway, ne bi bilo lepo od tebe da napustiš "prostoriju" kao uvređeno dete, a sem toga, sajt je, kako vidim, zamišljen kao vid druženja, pa nije fora da nas kuliraš i uskraćuješ svoje društvo.
što se tiče straha koji osećaju srbi u hrvatskoj, to je saasvim normalna i očekivana pojava posle svega što se izdešavalo i ne treba da te čudi sto je to tako. prošlo je samo 8 godina od čuvene "oluje", "munje" i ostalih operacija nazvanih imenima elementarnih nepogoda. sociološki gledano, nemoguće je da neko društvo u tako kratkom roku uspostavi demokratiju, ni u nekim etnički homogenim sredinama, a pogotovu u sredini kao što je hrvatska. mnogi ljudi imaju sećanja na dešavanja iz '41. godine, pa '91... znaš izreku:"koga su zmije ujedale i guštera se boji"!
osim toga, nije samo stvar u tome da li nas hrvati tretiraju dobro ili loše. kada smo već proglašeni kao manjina, a u hrvatskoj smo najveća manjina, sa čak tri poslanika u parlamentu (ostale imaju po jednoga), moramo da radimo na unapređenju i jačanju svog nacionalnog identiteta u hrvatskoj. polako, ali sigurno! treba srpski lobi da bude jak, malo jedinstveniji u istupanju prema vlasti, povezaniji sa srbijom, a pre svega operisan od primitivizma i predrasuda.
svoj identitet nećemo da ojačamo tako što ćemo da šetamo po plaškom ( ili drugim mestima) i "jbm kevu" bosancima i ostalim doseljenicima, već tako što ćemo organizovati razne institucije koje će informisati ljude koji nemaju sredstva za kompjutere i ostale medije, koje će podrzavati razvoj i unapređenje kulture, obrazovanja, nauke. ministarstva vera, kulture, ekonoških veza u vladi srbije bi izasla u susret, ukoliko bi ih neko zatrazio pomoć
potreban nam je lobi koji će biti ekonomski stabilan, koji će imati ekonomsku podršku srba iz dijaspore i matice; te kao takav biti ravnopravan partner na tržištu.
uostalom, imamo primer pred nosom: arapi i jevreji. niko ih nije j..o ni za suvu šljivu, a sada drmaju svetom, jer su se organizovali. ne kažem da baš tako daleko treba da idemo, ali mislim da kapiraš poentu.
čitala sam mnoge časopise u vreme devedesetih, npr. ženski časopisi gde američka i britanska izdanja dižu u zvezde uspeh neke tamo manekenke hrvatice, koja je, jadna mala, došla iz ratom napaćene zemlje. misliš da je taj text sklopio glavni urednik na osnovu onoga sto je lično video? naravno da nije. bio je povezan sa hrvastkim lobijem i to je napisao.
uostalom i ptice pevaju da smo izgubili i medijski rat, prema tome, 'ajde da radimo na tome da ga ne gubimo u hrvatskoj opet.
razmisli malo, pa javi šta si smislio!
puno sreće sa drugim sajtom! pozdrav,

Ivance
demokratija

odgovor na pitanje šta je bolje: robovlasništvo, feudalizam ili parlamentarna demokratija?
citiram aristotela: demokratija je najgori vid uređenja drustva, jer svaki

opet ja!

pojedinac ima velik stepen slobode, te svako može da radi šta hoće.
posto svi mogu sve da rade, možemo i mi sve što sam napisala u monologu, pardon, monopisu! ko jači taj vlada!!

Bobo

strah

čini mi se da je osnovna tema ovog topika u nastavku doživjela određenu vrstu ``zbrčkavanja``. ne znam koliko će ova moja upadica doprinijeti dodatnom zamućivanju, jer je i ranije bilo primjedbi da me neki ``ne razumiju``, pa ću pokušati ovaj put to uraditi što je moguće jasnije.
hrvatska i srbija i slične su i različite, hoće kao nešto, pa onda nešto drugo, pa ovako, pa onako... tranzicija, privatizacija, ratni zločini, evropeizacija... dok se ja eto već godinama pokušavam baviti drugim ljudima, običnim, malim, ljudima čiji su problemi i njihova sposobnost da ih koliko-toliko kvalitetno rješavaju mjerilo i uspješnosti i prosperitetea cijele države, dotle se ti isti mali ljud strahovito rado i često neopisivim entuzijazmom zanose pitanjima takozvane ``visoke politike``. pojačavajući moju tugu nad našom sudbinom...
hrvatska je perspektivnija od srbije zato što je njihova politička elita ipak manje međusobno antagonizirana od srpske, oni su spremniji da poslušaju, da pognu glavu i prema jačem iskazuju snishodljivost vrlo degutantne prirode i intenziteta. srpski politički diletanti čak i kad žele to isto, ne znaju kako, nedostaje im umješnosti, a račun na kraju uvijek najvise plaća onaj u čije ime sve to rade - narod! pod pretpostavkom da su izbori pošteni, bar kod brojenja glasova, jer bi se inače mogli održavati svakih stotinjak godina, narod glasanjem preuzima i odgovornost za ono što ce biti, ali obični ljudi najčešće to zaboravljaju i tako se rado prepuštaju jeftinim propagandnim porukama, pa mi često političari u borbi za vlast mnogo više nalikuju na prave majstore u pecaroskoj vještini zabacivanja mamca, nego na ozbiljne konkurente u borbi za narodno povjerenje.
hrvati su jadniji od srba (iz srbije) prije svega zato što su početkom 90-ih krenuli u projekat svoje nezavisnosti na bazi obećanja koja su se tokom vremena pokazala bezbroj puta najodvratnijim lažima. prethodno im je decenijama bilo ``visokostručno`` objašnjavano da novouskrsla ndh treba samo da dobije međunarodno priznanje da bi tom i takvom zemljom poteklo mlijeko, sve garnirano odgovarajućom, poželjnom dozom meda. punih 14 godina kasnije oni se bore, doduše, za ulazak u eu, ali ratne račune tek trebaju ustanoviti (a da nije bilo rata, ni prilično neinteligentno dijete ne bi moglo zaključiti da bi bilo njihova međunarodnog priznanja), jedna su od najzaduženijih zemalja na svijetu, od skupog iznajmljivanja nekolicine otoka amerikancima za vojne baze (što je trebalo napuniti budžet iliti njihov proračun) nema uglavnom ništa, posebno ne za neke velike ili možda i bilo kakve novčiće... haraju nezaposlenost, skupoća, kod cijelih slojeva društva vlada apatija i nezadovoljstvo. čak i toliko željeno medjunarodno priznanje ne vrijedi ni približno onom što su se nadali, eto i srbe moraju tu i tamo vraćati kući i još uz to stalno ponavljati kako ih nikad i nisu protjerivali, već su se ovi protjerali sami. čak ih i u hagu pomalo optužuju za ono što su uradili a ni sanjati nisu mogli da bi moglo postatit kažnjivo, jer u trenutku kad su to radili nije bilo, a da bude još gore optužuju ih i za ono što nisu uradili oni, već oni koji ih optužuju - uglavnom amerikanci! ali ajd` sad stisni petlju pa to reci, a ako i kažeš tko će te poslušati?!
srbija je u međuvremenu imala promašeni projekat milošević, isto gomilu budalaština, a varalice i hohštapleri kao mačke sa devet života. tek se jedna ekipa međusobno pokoka, evo već druge.
ono bitno čime se često ne bave dovoljno naši vajni analitičari, posebno amateri, nije samo odgovor na pitanje tko je i pod kojima okolnostima, kad i kako donio odluku da krene na ruku nekakvim novoformiranim političkim elitama nekadašnjih jugo-republika čiji interesi imaju sa narodnima zajedničkog koliko i supersonični avion sa čkaljom. (pokojni glumac patio je od bolesnog staha od letenja).
u moru kojekakve literature nikle na našoj bijedi posljednjih 10-15 godina, objavljena je i knjiga engleskog autora koja govori o mogućim razlozima koji su poslije II. svjetskog rata doveli do odluke neformalnih centara moći prije svega na zapadu, da poslije smrti čuvenog hohstaplera koji je umjesto ljubičica kao narodna ``ljubičica bijela`` slagao i ljubice, i pelagije, i jovanke, i gertrude i sve što je stigao i brstio ko jarac živicu, nitko više nikad na tom prostoru ne dođe u poziciju da stvori moćnu i oko bitnih stvari ujedinjenu zemlju čiji bi politički rejting i samostalnost mogli često ozbiljno zasmetati gospodarima ovog svijeta kakav imamo danas, sa svim njegovim izvitoperenostima, pa i pravim gadostima.
... ovo je ionako ispalo opet predugačko