mt

Plaščanska tvornica

Plaščanska tvornica je priča za sebe, ali ne može se negirati činjenica da je Plaški puno dobio zaposlenjem toliko svojih ljudi, a istovremeno su ti isti domaći ljudi imali i kuću i imanje, dakle dvostruki prihod. Standard ljudi u Plaškom je jako porastao

bb

Molim vas, kad ste već tako lijepo krenuli, nemojte padati na odavno položenom ispitu. Prije svega, nemojte se ljutiti, ne želim nešto ``s visoka``, ali isto kao sto smo kao narod trebali već odavno riješiti bar neke osnovne stvari, stubove okupljanja i zajedništva, trebali smo odavno riješiti to i kao Plaščani. Pored ostalog, šta su neosporno najveće vrijednosti i najznačajniji potencijali plaščanske doline kakvu smo znali, a koji najveći rizici i katastrofalni promašaji. U tom kontekstu, mogu svasta da progutam, prihvatim da čak i kad gledamo istu nogometnu utakmicu u mnogo slučajeva sporne situacije svatko od nas vidi drugačije, ali samo mi nemojte o čuvenoj, legendarnoj Tvornici sulfatne celuloze i papira! I još jednom, nemojte se ljutiti na moje tako eksplicitno zauzimanje garda.
Da li je netko do sada uradio studiju ili bar pročitao iole detaljnije. dakle proučio kompletnu historiju postojanja TSCIP-a? Da ne ispadne da se hvalim, moja je beznačajnost imala prilike da se pozabavi tom problematikom, pa i razmišljanjima na istu temu. Zaključak je, da vas spasim dugih priča, vrlo jednostavan - TVORNICA JE KATASTROFA KOJA JE PLAŠKI KOŠTALA SKUPLJE NEGO MOŽDA I SVI PRETHODNI RATOVI ZAJEDNO! Čini vam se preoštro? Ta hajte, kad bismo samo počeli nabrajati, ne znam gdje bi bio kraj. Zato ću vas podsjetiti na taj ``kraj``. Poslije nepune tri decenije postojanja, dočekali smo da i TSCIP postane pored svega ostalog nekakav uteg na vagi natezanja tko je kome više i zasto dao. Mogli ste vidjeti na drugom topiku kako mali Hvati rado ponavljaju pjesmicu o ``Srbima koji su vladali policijom i vojskom``, kao da su to bili isključivo privilegirani poslovi. Bože mili, koje li ljepote od posla naganjati se s kriminalcima i pijandurama, ili vječito izbivati po terenima ostavljajući mlade zene najcešće same kod kuće. Uostalom, u okolnostima kada je u jednopartijskoj državi mnogo značio ``pedigre``, a Hrvata bilo tako ``malo`` rodbinski najuže vezanih za ustaše, čudo da ih je u policiji i vojsci bilo i toliko. No, to je već druga tema.
Kad je, dakle, sve došlo blizu ``kraja``, a na površinu isplivalo i ono što se prethodno decenijama uporno skrivalo ispod prašine, jedna od najomiljenijih teza hrvatskih domoljubaca, među kojima je i bilo mnoštvo onih sa naglo otkrivenim smislom za ekonomsku analitiku, bila je da su oni (!!!), a podrazumijevalo se, valjda Hrvati generalno, konkretnije oni s područja bivse općine Ogulin, predugo pokrivali gubitke plaščanske tvornice samo zato što je u -Plaškom! Vidi vraga! A znate šta je u tome istovremeno i tragično i bolno (jer tragedije može biti i bez bola i obratno)? Pa to što su hrvatska gospoda djelomično bila u pravu! TSCIP nikad nije sastavio značajniji period poslovanja bez ozbiljnih financijskih problema, već zbog toga što je cijela zamisao takve tvornice još prije montiranja zastarjelih engleskih postrojenja bila blago imbecilna, kao uostalom i većina makroekonomskih poteza šustera koji su preko noći prekomandovani u vrhunske stručnjake. Kao, ``drug Tito rekao da je od sutra proljeće``. A ono, majko mila, snijeg do zuba, a kako i ne bi bio oko Nove godine. Samo što se stari hohštapler baš pošteno žalio, a netko od njegovih posilnih čuo da je pogriješio godišnje doba.
Nemam dokaz da je TSCIP Plaškom ``udijeljena`` namjerno da bi ga unistila, ali je vrijeme pokazalo da takve sumnje nisu ni najmanje neosnovane. Ako je bar djelomično tako, onda i krajnje jednostavnom analizom možemo doći do zaključka koliko je čuvena smrdljivica pošteno odradila taj zadatak. Možda je o tome sada pričati, pomalo promašena stvar, ali onako, za pouku, nije na odmet znati. Samo genocid počinjen nad Kraguljcima (za one koji ne znaju, selo uz samo ugradu TSCPI prema Laptu) koji su kao poklon od ``hraniteljice``, kako su mnogi tepali tom čudovištu, dobili najveći postotak karcinmskih oboljenja po broju stanovnika u Evropi (ako mislite da je pretjerano, provjerite podatke iz 1986. godine), da ne govorimo o nebrojenim zagađenjima Dretulje, o vječitom ``parfemu`` ala trula jaja... Ono najgore je što je TSCIP istovremeno značio uvođenje vrlo riskantne, prljave tehnologije koja je mogla biti profitabilna, ali uz bitno drugačije pretpostavke, uz istovremeno iseljavanje iz Plaškog zdrave (ekonomski i ekološki) industrije kakva je bila stara pilana. Istina je da je TSCIP donio Plaškom nekakve plaće, zapošljavanje, ali kad se iz ove perspektive pogleda, bilo bi lakše i profitabilnije da ti ljudi nisu nista radili i proizvodili. Ovo, naravno, isključivo s aspekta interesa Plaškog i Plaščana. Kome je trebao papir, mogao ga je nabaviti i na drugim stranama, samo što bi onda politički vrh koij je i odlučio da bi Plaščani za svoje boračke zasluge i ratne žrtve trebali i dobiti neku veću industriju, kao da se ``izdignu`` malo, morao uložiti i dodatna sredstva za instaliranje skupih uređaja za filtriranje zraka i vode, a vremenom promijeniti kompletnu tehnologiju jer je bila zastarjela još i prije nego je montirana!
Kvarnost ``ubadanja`` mladom hrvatskom demokracijom osokoljenih novokomponiranih stručnjaka za sve, pa i ekonomiju, a na temu TSCIP, bilo je neuvažavanje okolnosti pod kojima je TSCIP stigao u Plaški, tko je bio tako pametan da takvu industriju tamo natandrči, a tko još pametniji da je decenijama održava. Sjećam se od najranijeg djetinjstva da su poturali priče kako ``TSCIP ima vojni značaj i kako je potrebno samo nešto preokrenuti pa da umjesto papira proizvodi nešto za vojsku``. Naravno da je Tvornica imala vojni značaj - poubijala je i onesposobila više Plaščana, gotovo svih redom Srba, nego da je Pavelić u liku Tita poslao tri najcrnje od svih crnih legija na Plaški!
Dakle, da zaključim prije nego dozivim linč. Najprije ti po partijskoj liniji uvale đubre, kažu ti da je to za tvoje dobro, otmu ti industriju koja je ekološki bila korektna, skoro pa odlična, blokiraju ti perspektive razvoja po tom osnovu (da je ostala pilana, mogla je da se unapređuje i oslanjanjem na nju da nastaju finalni pogoni), a ne smiješ ni zucnuti protiv jer si odmah državni neprijatelj i antisocijalistički... ma recimo otvoreno - četnicki element! Uz to još cijeli kraj proglase ``pasivnim``, pa se smiluju da mu asfalt dovedu tek `70-ih godina, itd. itd.
I još nešto, iako bi se o TSCIP moglo do sutra. Uzmite samo u obzir koliko je direktora promijenila ta čuvena gadura u koju su naši bijednici gledali kao u svoju sigurnost i izvor egzistencije? Svi su nastojali da iz TSCIP pobjegnu, ako ne što dalje - to bolje, onda svakako - što bolje. Koliko je prinudnih uprava promijenila, koliko puta mjesecima nije isplaćivala ionako bijedne plaće, koliko puta bila na rubu stečaja? Ako se netko javi sa samo jednim argumentom u prilog postojanju TSCIP onakve kakva je bila i s obzirom na posljedice koje je dugorocno izazvala po Plaški, pa uspije da odbrani svoju tezu, predlažem ga za Maršalovog nasljednika. Znate onaj vic ``crko maršal``. Mislim... pojačalo. Ma, nema veze, sad se na kraju u ogorčenju pokusavam i našaliti. Oprostite... ali i razmislite. Da vas podsjetim, početak je bio vezan za rješavanje pitanja naših najznačajnijih vrijednosti, isto kao i zabluda.

O tvornici se može puno pisati. i pisalo se, istina, ali čim bi neko napisao nešto
pozitivno našlo se bar dvoje da ga vulgarno sasjeku...
Zašto niko ne kaže da je mjesto Plaški PUNO DOBILO s tom tvornicom?! Ne ulazim u to da li je ta fabrika bila politička, fašistička, komunistička, baptistička, četnička, ili ju je neko zaradio na džondru, laktove i druge djelove tjela..
ČINJENICA je da je Plaški dolaskom tvornice otrgnut iz učmalosti, siromaštva,
anonimnosti...
Postao je industrijsko mjesto i tako se prikazivao u svim kartama republike Hrvatske. Oko hiljadu ljudi dobilo je zaposlenje. Sagrađeno je 700 čvrstih kuća na sprat, jer su ljudi mogli povoljno da dignu kredite. Masovno su se ljudi počeli kolovati. Jedni u Banja Luci za tvorničke potrebe, drugi su djecu slali u srednje i visoke škole zahvaljujući plati koju su zarđjivali i po kojoj njivi koju su vredno obrađivali. Prihodi su se utrostručili, standard porastao.
Da nije bilo tvornice ko zna kad bi kroz Plaški prošla asfaltna cesta i dalekovod!?
Kupuju se televizori, kućanski aparati, putuje se na ljetovanja...
Život u Plaškom postao je ljepši nego u velikom gradu.
Ponekad se javljao miris na sumpor, ali šta sve danas ne udišemo u velikim gradovima i što sve jedemo a da nismo ni svjesni, pa ne urlamo zbog toga.