TALOŽNJAK > NAŠE STRANICE > ZAKUCAVANJE

TOP TEME S FORUMA SAM SEBI STRANAC ILI TKO SAM JA
SVJETSKO, A NAŠE - IZ DIJASPORE KAD DRETULJA UTIHNE TVORNICA
EKOLOGIJA - RAZNO NEŠTO LIČNO O STRAHU O VJERI LJUBAV, NAVIKA, PANIKA

Zanimiljivosti iz dijaspore

26 Aug 2004

Puno naših ljudi je u inostranstvu, širom svijeta. Različiti ljudi, različito su se i snašli.
Već smo puno, ovdje, pisali o prilagođavanju i neprilagođavanju naših ljudi koji su u srednjim i starijim godinama počeli, na neki način, život ispočetka. Ne mislim samo na izbjeglice već i na ljude koji su dobrovoljno otišli tragajući za boljim životom.
Malo smo pisali o njihovoj-našoj djeci.
Zna se da djeca lakše prihvate novu sredinu, a pogotovo oni koji se rode u inostranstvu.
Kakva su nam iskustva?
Da li je teško odgajati djete u inostranstvu?
Jeli lakše biti djete u inostranstvu?

Prije tri godine naše novine su pisale o uspješnom dječaku Gojku Bunčicu koji je s roditeljima u Australiji. Bilo bi lijepo da nam se on javi ili njegovi roditelji. I drugi roditelji!
I druga djeca!

nada

Bojala sam se kako će moja djeca naučiti strani jezik i da li će zaboraviti naš srpsko-hrvatski koji sam ja učila i govorila.
Srećom je strah bio neopravdan. Oni su već u osnovnoj školi i govore tri jezika računajući naš. Nadam se da će nastaviti tako dobro učiti, i igrati se sa stranom djecom kao da su naši iz dvorišta...

iva

Draga mt,
Hvala na slikovitoj podršci, mom odlasku u inostranstvo. Često ni ja sama nisam svesna šta sam uradila i dozvolim sebi da me razljute sitnice ne videći planinu od trna.
Sin će možda to shvatiti jednog dana. Sada je srećan i pomalo besan u zahtevima ali to je takođe prolazna faza. On je odradio prilagođavanje iznad svih mojih očekivanja i nikada se nije žalio da mu je teško. U ovoj školi je našao nekoliko dobrih drugara i atmosfera je vrlo dobra, drugarstvo na visini.
Nastavnica (razredna) je inače pesnikinja tako da i decu usmerava da misle pozitivno i da uočavaju pesničke slike. Sad više nisam usamljena u pričama o oblaku u pantalonama i radujem se pesničkom ateljeu u sinovljevoj školi, jednom nedeljno na koji mnogo želim da idem.
Upoznali smo nedavno jedan bračni par koji su oko 13 godina ovde u Švajcarskoj. Žena je psihijatar i nedavno je shvatila da je premorena i da ovaj rad ovde nije toliko plaćen koliko se živaca kida a da je zivot u Srbiji lepši i sa manje rada se dođe do nekih para sa kojima se može pristojno živeti. Zamalo se prošlog vikenda vratila, sa svojim bratom, u Ljig odakle je i došla. Srećom, muž je razuman čovek (moj zemljak iz Subotice) pa je rekao ja se tamo ne vraća ni po koju cenu i tako su ostali ali nju ideja o povratku ne popušta. Inače ona je bila ta koja je prva došla ovde.
Tako vam je ta priča ilustracija da se kolo okreće i da čovek teži na jednu stranu a kad se toj strani približi onda ga vuče na drugu stranu i tako ukrug. Gledajući istoriju, zemlje dožive uspon a zatim pad, ujedinjuju se pa se posle razjedinjuju i to isto ide u krug. A lepota je negde skrivena u kapi rose, na latici cveta, u osmehu nekog toplog bića, u pesmi ptice na mom prozoru i njihanju klasja žita na poljima među kojima vozimo bicikle. Muzika koju duša sluša jača je od buke gradskog života i samo lepotom se može pobediti sve.Srdačan pozdrav.

Ona
downunder

U Australiji o kojoj se `svaśta priča`, kako netko reče, nije lośe ako se u obzir uzmu mogućnosti rjeśavanja osnovnih životnih problema. Sasvim je tačno da je ovdje stopa godiśnje inflacije vrlo niska, izmedju 2,5 i 3 posto godiśnje, istina je da je stabilna i privreda i državna valuta, statistika kaže da je i stopa nezaposlenosti poslije viśe godina pala vrlo nisko... Zemlja je vrlo lijepa, nasuprot uobičajenoj viziji Australije kao pretežno suve, prave pustinje. Od ljepote se medjutim ne živi. Naličje te naizgled idilične priče je da se u Australiji naglo povećava jaz između stravično bogatih i srednje klase, o siromaśnima da se ne govori da postaju jos siromaśniji. Poslodavci nerijetko ``divljaju``, iako će to malo tko da prizna, a nedavno je u australijskoj śtampi objavljeno istraživanje po kojem se sve viśe radi ne zato da bi se viśe zaradilo, nego da se zadrži trenutni posao. Australija je na prvom mjestu po broju prekovremenih sati - NEPLAĆENIH!
O državnom zdravstvu da se ne priča! Na rubu je kolapsa, iako imaju najsavremeniju opremu. Najgore je bolesnicima koji nisu u životnoj opasnosti, a trpe strahovite bolove. Ima slučajeva da čekaju satima i satima pomoć, a privatno zdravstveno osiguranje definitivno je preskupo čak i za mnoge bolje stojeće.
Za naśe je ljude posebno teśko śto im pritajeni rasizam i fanatična cehovska zaśtita interesa onemogucava rad u onom u čemu su najbolji, čak i kad je riječ o odličnim stručnjacima kojima su diplome priznate, a koji su dobro savladali engleski jezik. Izuzeci su uglavnom bili elektroinžinjeri kojih je ranije trebalo, ali koji su prośle godine doživjeli pravi pomor! Samo ih je u melburnskom ``Erikssonu`` otupśteno hiljade, među kojima je mnogo Srba, čak i mnogo bračnih parova.
Da, Australija je lijepa zemlja, ali se čini da su zlatna vremena njenog brzog razvoja i veće śanse naśih ljudi - stvar proślosti. ``Čačkanje`` sa terorizmom i guranje u prvi plan kao ``američkog zamjenika śerifa`` u azijsko-pacifičkom regionu može ugroziti i poziciju zemlje koja je bila uglavnom zaśtićena od neposredne ratne opasnosti, a čemu je multietnički sastav stanovnistva svakako značajno pomagao. Ako i imate priliku da dobijete teśko ``osvojivu`` vizu za Australiju, nemojte očekivati previśe i lako jer je već mnogo onih koji su se razočarali gledajuci fantastične reportaže. Kratki boravak ili turistički posjet je jedno, život sa svim svojim problemima neśto sasvim drugo. Nije otkrivanje tople vode, ali..

Peca

Slažem se, odlično je objaśnjeno .
Imamo sve ali koliko nas stvari čini stvarno sretne, koliko smo sretni - ponekad moram malo duže da razmiśljam.
Život mladih se kudikamo razlikuje, veže nas samo śto moramo da se družimo jer nemamo izbora  droga-alkohol ili samoća, veže nas već stoti put ispucana tema, veže nas dosada, veže nas alkohol jer tada ne razmiśljamo,
Izgubili samo nas ponos, radovanje, veselje prihvatili užasno brzo sve śto nije naśe postali smo mali pokretni računari koji govore, mnogo puta naś život mogu da poredim sa Čorbinom slikovito opisanom pjesmom - A kada petak dođe (odnosno subota).
Pronaći sebe u svemo ovome prepustio bih nekome drugome tko je uspeo neka vam opiśe način
Ćao svi