MAŠTAJMO

Da sam barem pjesnik pa da mogu da vam napišem najljepšu pjesmu o mome Plaškom. Ili da sam političar izabrao bih ono što bi bilo najbolje za moj Plaški i njegov narod. Nisam ni pjesnik ni političar i ne mogu da vam napišem pjesmu, ne mogu da izaberem najbolji put za vas, ali jedno mogu, mogu da vam pišem koliko volim moj Plaški i kako mi nedostaje. Mogu da vam pišem kako se sjećam pjesme cvrčaka u nepokošenim livadama, mogu da vam pišem o noćnom orkestru žaba u bari pored kuće. Volio sam da slušam i jednu i drugu muziku u jutro i u suton. Mogu da vam pišem o baba Mari koju sam svako jutro viđao u isto vrijeme kako se sa kokošima svađa...Mogu da vam pišem da nisam sretan što nitko od vas ne piše o mome Plaškom i njegovim ljepotama. Zar ste zaboravili one tople povjetarce pored Dretulje dok ste držali za ruke svoje ljubavi. Zar ste zaboravili ispisana imena na starim vrbama pored rijeke?...Sjećate li se vjenčanja ispred općine i kola koja su se plesala za sretne mladoženje? Sjećate li se malog kioska na kojem su se prodavale novine, stočnog sajma na kojem se pekla kotlovina? Sjećate li se jedinica i petica iz školskih učiona? Zar je moguće da ste to sve zaboravili? Zar ste zaboravili punu Vrnjiku kupača i Dretulju pecaroša? Zar ste zaboravili njive oranice i vrijedne plaščanske seljake? Mali, čisti gradić je disao životom i ljubavlju njegovih stanovnika. Stari dobri dom ZAVNOH-a ispred kojeg su se zaljubljeni držali za ruke i kleli na vjernost do groba. Prve ljubavi, prvi poljupci ispred škole, skriveni kutci oko Vrnjike, zagrljeni parovi na mostu...Divne uspomene koje padaju u zaborav. Da li ćete dozvoliti da u zaborav padne sva naša prošlost, ljepota, stasanje, naše djetinjstvo, naš pubertet, naše ljubavi. Oživimo ih ponovo i pišimo o njima. Pitajmo naše roditelje, prijatelje, pitajmo stare i mlade koliko zapravo vole naš Plaški i zašto dozvoljavaju da on polako pada u zaborav u našim srcima i u našim sjećanjima. Ako ga zaboravljate hoću samo da vas podsjetim: da tamo negdje u jednoj prekrasnoj dolini, dolini punoj različitih nijansi prirodnih boja koje ni najveći majstori slikarstva ne bi mogli nacrtati, oivčenoj gorostasnim planinskim lancima šumovite Kapele, rijekama bogatim pastrvom, čistom izvorskom vodom, nezapamćenim darom prirode, čeka jedan mali gradić da ga njegovi stanovnici ne potisnu iz svojih srca... (Kompar)