Dragi naši Plaškoljupci,

Da li se slažete s nama kada kažemo da nije teško živjeti sretnim i zadovoljnim životom. Ako razvijemo maštu i s voljom prionemo na neki posao možemo preživjeti i vrlo teške trenutke. Ako se predamo i sklopimo ruke ne želeći ništa ponovo pokušati ostaćemo bespomoćni.

Kada smo prvi put postaviljale ovaj sajt, negdje u proljeće 2003. godine, nismo ni same znale zašto. Međutim, vi ste znali da svatko od nas ima mnogo lijepih poklona koji se mogu lako pružiti: lijepu riječ, ohrabrenje, zahvalnost za dobro obavljen rad, učtivost i pažnju, Pohrlili ste u  našu staru "daščaru",  kako joj sami dadoste ime i evo nas danas na ovim novim stranicama koje su sve vaše i za vas.

Uživajte zajedno s nama, jer ovdje  je onaj naš Plaški koji nam nitko ne može uzeti. Raskošna bogatstva sunčevog izlaska i zalaska, pjevanje ptica i šarolikost cvijeća -  vaši su. Sva ljepota koja vas okružuje – livade, potoci i oblaci – sve pripada vama.

Vaše Nives i Vaska

P.S. Umjesto hvala poklanjamo vam dvije  priče.

Priča prva: Možda se sjećate poznate priče o dva žapca koja su se našla u visokom ćupu mlijeka, kada je nesavijesni mljekar razblažio svoje mlijeko vodom koju je zahvatio iz potoka. Prvi žabac, Maloduško, izjavio je: "Ništa mi ne može pomoći", zatim se izvrnuo i uginuo. Drugi, Srčko, skakako je uporno sve do jutra pa se odjednom našao na gomili putra sa koje je iskočio i pobjegao iz svoje mliječne tamnice.

Priča druga: Ovo je indijska legenda o malom žutom cvijetu koji se rascvjetao u jednom vrtu. On cvjeta samo jednu sezonu i tada uvene. Kada je jedan posjetilac ušao u ovaj vrt, sa svih strana slušao je samo žalbe. Mango je rekao da bi radije bio kokosova palma. Zašto? Zato što je drvo palme korisno -  plod, lišće, grane i deblo. Međutim kokosova palma zavidila je mangu, zato što se njegov plod za skupe novce izvozio iz Indije. Sve biljke su bile ljubomorne jedna na drugu, svaka od njih mislila je da je druga biljka dala veći doprinos i dobila više.

Oko posjetioca zaustavio se tada na jednom malom, žutom cvijetu koji je radosno cvjetao u svom uglu. Sagnuo se i upitao ga:"Zašto se i ti ne žališ kao ostali?"  Cvijet je odgovorio:"Gledao sam kokosovu palmu i zavidio joj na lišću koje se lelujalo na vjetru. Poželio sam da donosim divne, sočne plodove kao mango. Ali tada sam pomislio da ako je Bog želio da budem kao kokosova palma ili mango, On bi mogao to da učini. Želio je da budem mali žuti cvijet pa zato želim da budem najbolji mali žuti cvijet koji je ikad postojao".